piše: Dejan Grujić
Ovoga jutra crticu svojim herojskim delom ispisuje ekstremni sportista padobranac iz Autrije Feliks Baumgartner. Brzinom od 1342 kilometra na sat spustio se sa granice svemira na zemlju živ i zdrav. Iako je ushićenje zbog njegovog velikog uspeha zahvatilo celu planetu, Feliks je ipak samo čovek. Kako je sam rekao, na ivici svemira, dok je gledao u plavu planetu shvatio je koliko je mali i ponizan. Iako je postavio tri rekorda – za najveću brzinu u slobodnom padu, skok sa najviše visine i najduži slobodni pad bez stabilizirajućeg padobrana, ukupno 4 minuta i 20 sekunde, Feliks je shvatio da je samo jedinka koja uz svu pomoć savremene tehnologije predstavlja samo jedno telo, živo, prokrvljeno i svesno. Da li smo i mi svesni koliko smo beznačajni u odnosu na prirodu, na njenu snagu, energiju i silu? Teško.
Pogledajte video fantastičnog istorijskog skoka iz svemira OVDE
- Feliks Baumgartner
Umesto da se bavimo budućnošću i težimo vlastitom kreiranju lepše i svetlije, okrenuti smo mraku prošlosti, analizama, beskrajnim raspravama i samosažaljenju. Za sve su nam neki drugi krivi. Umesto pada iz svemira, nama nedostaje za početak jedno alpinističko uže pričvršćeno za tvrd bedem vere u svoju snagu kojim ćemo krenuti za nekim svojim novim Feniksom, za početak polako, a zatim sve brže i brže ka sveopštem moralnom, duhovnom, ali i privrednom oporavku pa bio on u smeru istoka ili zapada – svejedno je. Vreme da iz slobodnog pada pređemo u uspon. Biće teško, ali je neophodno. Uostalom, naši stari bi rekli, nije lako ni vruću gibanicu kusati, ali kad se stomak napuni, osećaj je neprocenjiv.
Dobro jutro!