piše: Dejan Grujić
Romantično je počelo, baš kao i svaka ljubav. Pogledom kroz prozor, zaljubili su se na prvi pogled Ona i sneg. Vejao je tako zavodljivo i prekrivao sve one nečistoće i prljavštine sveta koji ju je okruživao. Onda je izašla napolje. Zagazila je u dubok sneg, neočišćen, i čist
kao tek oprana posteljina. Noge su se okvasile i romantika je polako
počela da nestaje a ljubav da mrzne baš kao i nekadašnje barice koje
su se formirale od kiše koja je prethodila snegu. Krenula je na posao,
a tamo na stajalištu zatekla je mnogo svojih prijatelja koji su
uzaludno pogledali prema daljini iz koje je trebalo da naiđe autobus.
Kad se za zakašnjenjem i pojavio, bio je hladan, mokrog poda i sedišta
prekrivenih pahuljama. Mahnula je vozaču kojeg je poznavala iz
viđenja, i tada joj se on učinio najvećih herojem.
Uspeo je da neočišćenom saobraćajnicom glavnog grada dovuče žutu alu koja je usput gutala ljude posmrzavane i besne na putu do centra grada. U centru je zatekla isti prizor, gotovo neverovatan, neočišćene ulice, mrzovoljne ljude, mokre besne, neraspoložene. Na poslu je morala da se izvinjava što kasni koleginici koja je strepela kako će da se odvuče do kuće. Nije bilo struje, pa je izostalo bilo šta što ima veze sa poslom. Nije radila ni pumpa za grejanje pa su i radijatori počeli da se hlade. Naglo i bezosećajno pogledala je kroz prozor. Sneg je i dalje padao, nemilice i bez prekida. Više ga nije volela kao jutros, kada ga je ugledala iz tople sobe. Baš kao i u životu, nagle ljubavi naglo nestaju čim se suoče sa prvim problemima. Opet je prvi decembarski sneg iznenadio Srbiju.
Dobro jutro!