Ustanak (21. februar – crtica)

Piše: Dejan Grujić

 

Mnogo je loših vesti ovoga jutra. Šta ako odlučimo na prečac da ovaj petak započnemo kao nekada naše bake „ početak“  šala, čarapa ili rukavica za zimu? Hajde da potražimo najpre mustru u komšiluku. Mustra, to je već ispleten džemper ili slično, po kome se plete isti takav, mada, u principu, varijacije su dozvoljene, čak i  boje da se zamene. U našem slučaju, sreća je na dve strane – onoj što mustru daje ali i onoj drugoj što je mustru zatražila. To je stvar prestiža. Imati najlepše rukavice koje se i drugima sviđaju predstavlja odličje vrednije od ma kog ordena ili medalje. Tako nekada mišljahu naše bake.

Ih, lako je njima bilo. Živele su u sobama koje su bile prostrane i visoke preko tri metra, sa pećima koje su gutale sve što im padne ložišta, okružene sa mnogo dece. Umirisane vanilom služile su svoj deci sutlijaš prošaran cimetom, a odraslima kafu. Domaću, crnu, jaku. Pilo se iz šoljica u koje je mogao da stane peti deo današnje šolje, ali to se ispijalo strpljivo, dugo, s merakom i uz mnogo prijatnih priča.
1Tradiciju baka, nastavile su kasnije naše tetke, pogotovu one što su ostale usedelice, provodeći zimske večeri uz stari radio, pletući ukrasne vunene pufne za glavu, lice i ruke, čekajući da stari sat otkuca ponoć. Tada bi se uvlačile u ogromne bračne krevete do pola prazne, maštajući da samoća neće dugo potrajati. Nedeljom su za porodice svojih sestara ili braće, pravile svečane ručkove, o svom trošku. Supa, rinflajš, čorbica, pečeno pile na krompiru, lenja pita, za decu sok od višnje a odraslima po čašica šljivovice i opet – kafa.  Nakon ručka, uručivala su se tek ispletena vunena remek-dela tetkine izrade. Baš je bilo drukčije i nekako opuštenije.

Čekajte, a  čemu ova priča, kakva vajda od nje? Tek smo počeli sa romantikom, a već se neko buni. Pa, lepo je da malo odlutamo od loših vesti koje čekaju da ih vi čujete i pokvare vam dan. Stvarno mislim  da nam je mustra nekadašnjeg romantičarskog duha potrebna ovog jutra. Samo gde i od koga da je potražimo? Ima li za nas idealnog primera i ko bi to mogao da bude? U koga da se zagledamo i ugledamo i pri tom dobijemo dobru mustru bez grešaka?  Dobro jutro!

(foto: themagicalearth.blogspot.com, ilustracija)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s