Ustanak (20. oktobar – crtica)

piše: Kruna Pintarić

 

Hara nekakva baksuzna prehlada, koja ni mene nije zaobišla, iako sam se opirala svom raspoloživom narodnom i farmaceutskom municijom. Sve to prođe, ozdravi čovek, oporavi se i vrati u pređašnje stanje, ali budući da maltene živim od glasa, jeste me uplašilo. Nisam svoj, uslovno rečeno, profesionalni adut i fizički atribut osigurala, kao Marlen Ditrih fenomenalne glasne žice, ili Dženifer Lopez pozadinu.

Dok tako brinem kad ću da ozdravim, jedna bakterija, virus, opet se budi iz stanja mirovanja. Fraza „tradicionalno dobri međunacionalni odnosi“ ovih dana je u Vojvodini krajnje izlizana. Nekoliko izdvojenih nedela ima motiv ili u stranačkom prepucavanju (dobar trenutak na svaljivanje krivice za razne druge stvari), ili u nezadovoljstvu, obesti mladih, koji traže krivce tamo gde je to sada „in“.
2Kontraargumenti koji se najčešće čuju, zašto ovako nešto NE treba osuditi jesu – oni su još gori, i dosta je Srbija savijala kičmu. A, pred kim je to savijala kičmu? Da li je u pitanju ipak moćna međunarodna zajednica i njene institucije, a ne obližnji vlasnik pekare u kojoj narod kupuje pecivo u pola cene posle 8 uveče? Ako želite da ojačate nacionalni ponos, to se radi kao pre neki dan na vojnoj paradi pomalo rizičnom, ali možda i korisnom diplomatijom, smelim povremenim „Ne“ međunarodnim moćnicima, kada znate da je to dobro za građane. A ako su „oni“ još gori, onda će nakon ovoga zlo roditi još veće zlo, a nešto sumnjam da među tim patriotama sa kamenicama i molotovljevim koktelima ima dovoljno časnih i snažnih da odbrane narod od eskalacije sukoba.

Nema brige, vlasnici su osigurali svoje profesionalne adute – pekare, poslastičarnice, kioske. Sve će se to obnoviti, popraviti. Ali to razočarenje u zajednicu, strah od spirale zla koja je opet otvorena i kojoj se ne nazire kraj, ne postoji lek koji se kupuje i koji će to ispraviti za par dana. Postoji samo naša volja i želja da odredimo šta nas to zaista čini patriotama i članovima društva koji mu doprinose. Bunt a ne bezumno nasilje, informisanost i ljubav, a ne povodljivost i impulsivnost.

Dobro jutro!

(Foto: facebook.com/stipan kerhani)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s