Ustanak (22. oktobar – crtica)

piše: Dejan Grujić

 

 

Novak Đoković postao je otac. Ovo je planetarna vest. Domaći i svetski mediji zagušeni su informacijama o prinovi porodice našeg najboljeg tenisera. Bravo, šampione! Primećujete da nisam odmah pomenuo ponosnu i hrabru mamu – Jelenu. To je slučajno, a u stvari i nije. U tradiciji našeg naroda je da se, po dobijanju lepih vesti o dolasku novog člana porodice, odmah čestita ocu, i oda priznanje što je dete „prvo pa muško“. Alal vera majstore, osvetlao si obraz celoj porodici, tako to rade pravi muškarci, i tako dalje, uz obavezno cepanje košulje presrećnom i najčešće pijanom novoustoličenom tati. Većina se odmah uz iće i piće raspituje kako izgleda beba, na koga liči, da li je plava ili crna, a samo retki kako je majka prošla na porođaju. A u stvari majka je ta koja zavređuje veću pažnju i zabrinutost. Devet meseci ona ispod srca nosi plod ljubavi uz često brojne komplikacije, terapije, dosadno ležanje, poseban režim ishrane, uskraćena za izlaske, putovanja, provode. Međutim, to se sve stavlja u tamo neki šesnaesti plan, jer na prvom mestu je beba što je i u redu, pa onda tata, pa ponosne babe i dede, stričevi, ujaci, kumovi, i ostala svita koja u moru alkohola slavi i podvriskuje uz pesme tipa „rodio se sin mali gospodin“. Mali Đoković je već gospodin, zahvaljujući svom ocu koji je stekao ime, slavu i imetak od reketa i to pošteno. Neka i njega i svu sadašnju i neku buduću gospodu celog sveta prati sreća i blagostanje. Potpuno nam je svejedno koje će mu ime nadenuti, koje će škole izučiti, da li će i on biti najbolji teniser na svetu. Samo neka je živ i zdrav. A ono za mame i nije toliko strašno, ako se uzme u obzir nekako prirodna uzajamna povezanost i razumevanje koje gaje prema muškim potomcima ne razmišljajući o sebi i svom životu ubuduće smatrajući uzvišenom obavezu kojom ih je sam Bog blagosiljao. Neka je sa srećom Đokovićima, ali i svima ostalima koji s ponosom ovoga jutra dočekuju novi dan bogatiji za novog člana ili članicu porodice. Dobro jutro!
1

(Foto: novakdjokovic.com, arhiva)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s