piše: Dejan Grujić
Novak Đoković postao je otac. Ovo je planetarna vest. Domaći i svetski mediji zagušeni su informacijama o prinovi porodice našeg najboljeg tenisera. Bravo, šampione! Primećujete da nisam odmah pomenuo ponosnu i hrabru mamu – Jelenu. To je slučajno, a u stvari i nije. U tradiciji našeg naroda je da se, po dobijanju lepih vesti o dolasku novog člana porodice, odmah čestita ocu, i oda priznanje što je dete „prvo pa muško“. Alal vera majstore, osvetlao si obraz celoj porodici, tako to rade pravi muškarci, i tako dalje, uz obavezno cepanje košulje presrećnom i najčešće pijanom novoustoličenom tati. Većina se odmah uz iće i piće raspituje kako izgleda beba, na koga liči, da li je plava ili crna, a samo retki kako je majka prošla na porođaju. A u stvari majka je ta koja zavređuje veću pažnju i zabrinutost. Devet meseci ona ispod srca nosi plod ljubavi uz često brojne komplikacije, terapije, dosadno ležanje, poseban režim ishrane, uskraćena za izlaske, putovanja, provode. Međutim, to se sve stavlja u tamo neki šesnaesti plan, jer na prvom mestu je beba što je i u redu, pa onda tata, pa ponosne babe i dede, stričevi, ujaci, kumovi, i ostala svita koja u moru alkohola slavi i podvriskuje uz pesme tipa „rodio se sin mali gospodin“. Mali Đoković je već gospodin, zahvaljujući svom ocu koji je stekao ime, slavu i imetak od reketa i to pošteno. Neka i njega i svu sadašnju i neku buduću gospodu celog sveta prati sreća i blagostanje. Potpuno nam je svejedno koje će mu ime nadenuti, koje će škole izučiti, da li će i on biti najbolji teniser na svetu. Samo neka je živ i zdrav. A ono za mame i nije toliko strašno, ako se uzme u obzir nekako prirodna uzajamna povezanost i razumevanje koje gaje prema muškim potomcima ne razmišljajući o sebi i svom životu ubuduće smatrajući uzvišenom obavezu kojom ih je sam Bog blagosiljao. Neka je sa srećom Đokovićima, ali i svima ostalima koji s ponosom ovoga jutra dočekuju novi dan bogatiji za novog člana ili članicu porodice. Dobro jutro!
(Foto: novakdjokovic.com, arhiva)