Uranak (19. septembar – crtica)

piše: Dejan Grujić

 

 

Ovu subotu ću verovatno upamtiti ako ni po čemu drugom, a ono po spremanju zimnice. Za sve sam sam kriv. Hteo sam da prođem jeftinije, pa sam poslušao preporuke da se u nabavku ide u poslepodnevnim satima i to radnim danima. Društvo mi je pravila moja životna saputnica, stručnjak za zimske paprikarske radosti. Pre dva dana otišli smo zajedno na pijacu. Našli smo papriku. Hajde da kupimo za početak samo 30 kila. Tako smo se dogovorili. I to je mnogo. Međutim, od dogovora slaba vajda. Prvo smo kupili deset na biranje. To je posebna paprika od koje se pravi koncentrovani ajvar. Nema dodavanja plavog patlidžana. Čista ikra od paprika. Isključivo za lične potrebe, ništa gosti i familija. Onda smo videli tezgu sa plavim patlidžanom. Platili smo deset, a dobili džak od skoro 25 kilograma. Žurio prodavac kući, pa da ne vraća. Onda smo se preračunali. Trebalo je na tu količinu dodati sedamdeset kilograma paprike da bi se napravio mešani ajvar, pinđur jer ga takvog volimo, ali i ljutenica. Aha, sad nam treba paradajz. Dobili smo ga po više nego povoljnoj ceni. Opet je prodavac žurio kući pa što bi rekli „na đuture“ nam istresao sve što ima. Sitan, ali sladak uz to i više nego jeftin. Super, šta nam još treba? Pa, paprike nemamo dovoljno. Hajde da dokupimo još 20 kilograma. Šta je to, ništa. Bez 80 ne idemo kući. Nije zimnica samo ljutenica, pinđur ili ajvar. Nešto mora i da se „ispegla“ za teglu. Opet se, pogađate, desilo da prodavci žure kući da zalivaju u plasteniku pa dodadoše još jedan džak onako, pride. Hajde varošani, znamo da ste uvek gladnih očiju. Napunismo gepek. Nešto ostade i za zadnje sedište. Neću da kažem da sam ušinuo vrat sa džakovima preko ramena. Neću da kažem da smo zatrpali terasu pa sad liči na kvantaš. Neću da kažem da mi je sinoć od brižne majke stigao još jedan džak paprike i pedeset kila paradajza. Sve domaće i neprskano. Zimu ćemo preživeti ali šta će biti sa mnom? Samo da danas preživim sa varjačom u ruci pored vrele ringle sa sve keceljom oko tanašnog mi struka. Nije lako ni kad imaš sreće u kupovini, pogotovu kad prodavci žure kući a radni je dan. Kičma otpada. Ali, neka. Duga je zima. Dobro jutro!

1(Foto: balkon3.com, ilustracija)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Uranak i označen sa , , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s