Ustanak (21. oktobar – Crtica)

piše: Dejan Grujić

U prošla vremena ovaj dan obeležavale su manifestacije sa nezaobilaznim stihovima „Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.“ Sećali smo se nedužnih žrtava, talaca, kojih je po tadašnjim podacima bilo sedam hiljada, a među njima i tri stotine učenika Gimnazije u Kragujevcu, zatim romske dece, malih čistača, profesora Miloja Pavlovića koji nije hteo da se odvoji od svojih učenika na streljanju, i u njihovu slavu recitovali potresne poeme, slušali govore preživelih ratnika i pobeglih sa streljanja. Onda su nam stigla neka druga vremena. Izveli su nas preko noći iz jednoumlja i bezumlja u vreme koje nam je donelo mnogo otvorenih pitanja. Broj streljih je smanjivan, a počeli su glavu da podižu i oni za koje smo učili da su bili sluge okupatora. I posle jučerašnjeg Dana oslobođenja Beograda, ostaje gorčina u dušama onih koji su posmatrali neke čudno odevene i znamenjima ukrašene ljude kako prolaze Knez Mihajlovom, kako kažu slobodno posle sedamdeset godina. U Srbiji nije teško naći one kojima su sudili jedni, ili drugi. Pobednici ili poraženi, svejedno je, pokušavaju da ulepšavaju svoju istorijsku ulogu iako činjenice govore drukčije. Palatu Albanija je zakitio zastavom puškomitraljezac Miladin S. Petrović, rođen 1922. godine, u selu Nepričava, nedaleko od Lajkovca, stolarski radnik, član SKOJ-a, koji je u 6. crnogorsku stupio dobrovoljno početkom septembra 1944. godine, neposredno pre oslobođenja Valjeva. Poginuo je na Sremskom frontu. On o tome ne može da svedoči, kao i mnogi koje kasnije u drugom vremenu, onom crvenom, zbog drugačijeg mišljenja ili klevete zapadoše na crne liste, suđenja bez krivice, i surove likvidacije. Pominjanje uloge ratnih protivnika iz istog naroda uvek izaziva burne reakcije javnosti, jer svi misle da znaju sve i da je samo u njihovim rukama prava istina i pravda. A istorija, učiteljica života kako je nazvaše, i dalje nemilosrdno beleži i kažnjava bez milosti. Daje svoje ocene sa zakašnjenjem, a mi izgleda lekcije još uvek ne naučismo pa i dalje srljamo u glib gde najbolje uspeva ono čega bi trebali da se rešimo jednom zauvek. Nesloge.
Dobro jutro!

 

1

(Foto: www.prva.rs, ilustracija)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 01 Beograd 202 - novo na programu i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s