Ustanak (9. novembar – Crtica)

piše: Kruna Pintarić

 

Pre tačno 26 godina, smatra se da je i fizički počeo pad Berlinskog zida. Nakon objave da je dozvoljen prelazak iz jednog u drugi deo podeljenog Berlina, uz novopropisane dozvole, krenulo je konačno ujedinjenje Nemačke. Berlinski zid, simbol podele Evrope posle Drugog svetskog rata, deluje kao da je bio tako davno, ali ipak, razmišljajući šta je za istorijske udžbenike četvrt veka, to zapravo i nije ništa. Svet se, reklo bi se, promenio, ujedinio, prosperirao, završen je Hladni rat, slavi se multikulturalnost… a mi za to vreme ovde, gledajući taj pad zida i nova poglavlja koja su krenula da se pišu, uoči devedesetih, svoje brige smo imali. Svoje brige su imali Palestina i Izrael, Irak, Kuvajt, Ruanda i mnogi drugi. Ako bismo na po jedan papirić napisali svaki sukob, rat, koji se desio, i razlog za to, i sve ih stavili na gomilu, šta mislite, kojih razloga bi bilo najviše?
Interes, moć, i čuvanje istog, nešto je najslađe na svetu, očigledno. A kako ih sačuvati? Pa gradnjom zida, naravno! Tačnije, prvo dovođenjem, odvođenjem, pa podvođenjem „demokratskih principa“, pa onda kud koji mili moji, na novo bojno, tj. naftno polje. A posledice brljanja, pa, ništa što ne može da sredi obećanje socijalne pomoći onima koji stignu najbrže, ali prvo da prođu nekoliko zidića, ništa specijalno.
Iskreno, volela bih jedan vid izolacije od ostatka sveta. Ne uz zid, ali uz ignorisanje. Joooooj, kako bi to bilo lepo! Da nas baš briga šta kaže Merkelova, Medvedev, Keri, bilo ko. Da me briga za Rodića, Mitrovića, Vučićevića. Da češće čitamo knjige nego što prelistavamo gomile pasusa jednog te istog vrtloga izjava međusobnog optuživanja vlasti, opozicije, medijskih vlasnika, medija bez vlasnika. Jasno mi je da to i nije baš moguće, i da treba pratiti i sa pažnjom donositi zaključke i kritike, ali nekako opet mislim i da to njih baš briga. Tu i jeste greška ljudi na visokim pozicijama. Njima zidovi, fizički ili mentalni, ni ne smetaju, a nama tamo na tlu, baš deluje primamljivo da se ruši. Svako na svoj način. Nađite taj način da rušite gluposti oko sebe, da ne pravite od nebitnih ljudi bitne i, ciglu po ciglu, videćemo šta je sa druge strane.
Dobro jutro!

1

(Foto: www.newlandchase.com, ilustracija)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s