piše: Dejan Grujić
Na svakom koraku srećemo se sa ljudima kojima smeta vreme. Možda su tome doprinele i bioprognoze koje objavljuju mediji pa se za svaku sitnicu u promeni raspoloženja uhvatimo za vreme kao dežurnog krivca. Steže me u grudima, to je od vremena. Kad bi htela da padne kiša, pa da prodišem. Kako mi srce lupa, kao ludo. Mora da će „vreme“. Sav sam polomljen ne mogu ni čašu da podignem. Vidi samo kakvo je vreme. I tako u nedogled.
Svaki lekar opšte prakse bi se dobro zamislio nad ovakvim olako donetim laičkim zaključcima. Vreme može da utiče na zdravlje i opšte stanje ali ne u toj meri koliko mi mislimo. Oni koji pate od astme ili visokog pritiska dobro znaju šta znači kada pritisak vazduha počne da varira. Takođe, srčani bolesnici su imali sreću da klima uređaji postanu dostupniji poslednjih desetak godina, pa svoj život duguju tim uređajima bez kojih sada na vrućinama ne mogu.
Čim se prođe trideseta godina, već počinje pobuna organizma koji je u mladosti istrpeo duge lude noći uz mnogo alkohola i nezdrave hrane. Koliko se samo bureka pojelo, onako, posle lude noći, popilo šumećih tableta protiv mamurluka, odreklo dragocenog sna, samo su neka od pitanja. Sve se to polagano skupljalo u organizmu pa nam sada i najmanja promena vremena utiče na raspoloženje. Tu su i oni napadi panike kad srce lupa kao ludo, a mozak emituje unutrašnju poruku: Gotovo je, umreću! Zato bi valjalo da umesto vremena, za klonulost okrivimo sebe. Zamislite da za doručak pojedemo mnogo voća, za ručak povrća a večeru preskočimo. Umesto automobilom ili autobusom, do posla bar delimično dođemo pešice bilo bi više nego dragoceno za opšte stanje zdravlja. Od slabe hrane slabi krv ali zato struji telom mnogo brže nego kada smo siti i zavaljeni u nekom ležaju. Vredi razmisliti o tome. Vreme je, ne zaboravimo, uvek na našoj strani.
Dobro jutro!
(Foto: www.thebusinesswomanmedia.com, ilustracija)