Ustanak (20. jun – Crtica)

piše: Dejan Grujić

 
U ovo vreme, smenom godišnjih doba, počinje sezona darivanja. Učenici koji su uspešno završili školovanje i upisali željeni smer, s punim pravom očekuju uzdarje od roditelja. U neka druga vremena pokloni deci su bili skromniji, ali i maštovitiji. Recimo, pokloni su se kretali u rasponu od duplih LP albuma do nekog od muzičkih uređaja. Roditelji su tada imali veće plate, pa im nije bilo teško da odvoje koju stotinu nemačkih maraka i kupe u komisionu, najčešće, neki od tih proizvoda poznate marke. Kompleti knjiga bili su rezervisani za one koji su voleli da čitaju, a odeća se nije računala u poklon. Bicikli su kao poklon bili aktuelni kod osnovaca, najčešće ponike. A onda je stigla kriza, a uz krizu i manje plate ali i skuplji pokloni. Mini televizori, muzički stubovi, a za one najsrećnije i kompjuteri. Patike, odnosno cene onih koje su imale podlogu mekanu kao patišpanj, koštale su bogatstvo, a danas su to smart telefoni, laptop računari, tableti i ko zna šta sve ne. Poseta kineskog predsednika Srbiji, bila je povod da Toma Nikolić uruči i jedan skroman, ali neobičan poklon. Odlučio je da uvaženom gostu pokloni uveličanu i uramljenu fotografiju. Na njoj otac uvaženog gosta predvodi kinesku delegaciju u poseti Beogradu pre trideset godina. Gost se prijatno iznenadio, sam je to izrazio, a priznajem i mnogi od nas ovakvoj originalnosti uzdarja našeg predsednika. Uostalom, šta pokloniti predsedniku jedne od najvećih i najuspešnijih država u svetu osim uramljene fotografije oca koju nije imao, a i velika je verovatnoća da je nikada ne bi ni imao. Sad postaje jasno koliko su bili u pravu svi naši izgnanici, prognanici, izbeglice ili raseljena lica koji su došavši u Srbiju prvo zažalili za fotografijama koje su im izgorele u ratu. Kuće nisu pominjali, bar u prvi mah. Zato, slikajmo se ljudi, što više i svuda, to je sada bar svima dostupno zahvaljujući jeftinoj tehnologiji. Nikad se ne zna koliku će vrednost te uspomene imati za koju deceniju. Uostalom, za plate koje imamo, možemo još samo da se slikamo i strpljivo čekamo da prođe trideset godina. Možda se to čekanje i isplati, nikad se ne zna. Dobro jutro!

1

(Foto: www.ormsdirect.co.za, ilustracija)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s