Ustanak (13. decembar – Crtica)

piše: Dejan GRUJIĆ

Dobrih ljudi ima na svim stranama sveta, važno je samo izabrati jednu. O biranju strane bi mogli da govorimo, ali ne i o izboru onih koji bi nekada u datom momentu mogli da nam pomognu. Jedna moja koleginica imala je problem sa detetom koje se povredilo na treningu. Koleno je i posle fiksiranja longetom ličilo na krofnu danima. Ništa nije pomoglo, ni smireno lekarsko ubeđivanje da je to sve normalno, ni bapski lekovi u vidu obloga od krilca mađarske kvočke ili možda repa od grčkog pevca. Prošlo je nekoliko sedmica, i došlo je do toga da je pregled skenerom bio preko potreban i hitan. Naravno, u našim uslovima, to znači dugo čekanje i nerviranje, a onda se ta koleginica baš u trolejbusu broj 41 setila da bi mogla da pozove brata koji je neki važan faktor blizu Vlade Srbije. U punoj troli mu je telefonom objasnila šta se dešava u vezi sa njegovim sestrićem, i da kako zna, podigne sve živo i zakaže pregled. Ako nikako drugačije, neka nađe koga zna da interveniše. Čovek, iako iskreno zabrinut, nije mogao odmah da se seti ko bi mogao da pomogne. Pomalo ljutito, moja koleginica je završila razgovor, bespomoćna i bez ideje šta dalje. E, sad, tu se dešava obrt koji samo život može da načini. Silazeći iz trolejbusa, za njom je krenula starija žena koja joj se obratila: Gospodjo, ja sam ta i ta, penzionisala sam se kao čistačica pre tri meseca na klinici toj i toj, ja poznajem doktora tog i tog, sad ću da vam zakažem pregled, samo mi recite ime deteta. Treba li da kažem da je pregled zakazan odmah, da je dete otišlo i dobilo svu potrebnu pomoć, čak i uput za operaciju koja će čim pre biti obavljena. Kako kaže moja koleginica, toliko joj je ova žena učinila, da ona sada ne može od šoka čak ni da se seti njenog lika. Razumljivo, dobrih ljudi u lošim trenucima ima, oni su dragulji koje nam neko od gore šalje da istrpimo sve izazove koje nam je postavio. Samo, sve bi bilo još lepše, da nam je sistem zakazivanja pregleda i snimanja ipak zasnovan na temeljima koje ne drže džogeri dobrih penzionisanih čistačica.

Dobro jutro!

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s