Ustanak (18. decembar – Crtica)

piše: Dejan GRUJIĆ

Dok novogodišnja rasveta stvara iluziju raskoši i podstiče euforiju, većina nas je okrenuta svojim velikim brigama. Stiže završni račun za ovu godinu. Ne mora on da bude uvek finansijske prirode, dovoljno je da se osvrnemo i razmislimo o nekim lepim momentima po kojima ćemo pamtiti ovu godinu. Bilo da je reč o emocijama, uzvraćenim ili neuzvraćenim, ili možda izneverenim očekivanjima na polju posla ili društvenog života uopšte, svejedno, osetićemo setu što se još jedno poglavlje u našim životima završava. Iako žene smatramo romantičnijim od muškaraca, ponekad se stiče utisak da su ove, savremene, postale jače i snažnije i da teže ispoljavaju ono što nose na duši. Momci su postali mekši, nekako svilenkastiji, sve im smeta i po principu „mrzi me da se cimam“ ostaju zarobljeni u svom krugu iz kojeg vlastitom voljom čak i ne pokušavaju da izađu. Sve se svodi na instant ljubav, jednonoćnu, brze odluke o značajnim stvarima za koje ipak treba strpljenja, preturanje po internetu i pronalaženju rešenja u komunikaciji sa nepoznatim i ne uvek dobronamernim ljudima. Lepo je držati se za ruke, šetati snegom popločanim trotoarima, grickati mirisne mekike iz lokalne pekare i smejati se. Ali, ko još to radi? Niko nema vremena, juri se za karijerom i napredovanjem, brakovi se sklapaju na brzinu, još brže razvode, deca se rađaju jer tako okolina očekuje i to u sve kasnijim godinama, status u društvu je važniji od sopstvenih želja da se živi skladno i mirno. I, onda nam je stres kao uzrok najveći neprijatelj zdravlja. A sve bi bilo drugačije da se duh bezdušnog spoljašnjeg sveta nije uselio u naš mentalni sklop. Zujanje sa društvom, sastanci na ćošku kod stare lipe, šetnja gradskim korzoom, putovanje vozom, držanje za ruke ili jednostavno kafa sa prijateljima iz detinjstva i tako bi mogli da nabrajamo do sutra kod većine su otišli u daleku prošlost. A od toga svega ostaje i ovoga puta samo jedno veliko ništa koje stavlja tačku i na ovu godinu koja se ne razlikuje od neke stare od pre pet ili možda deset godina. Gde se izgubila romantika danas? Odgovore slobodno dajte sebi, ako ste se prepoznali u ovim opisivanjima naše stvarnosti jer, vama su preko potrebni, potrebniji od hleba, vode i plaćenih računa.

Dobro jutro!

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s