piše: Dejan GRUJIĆ
Ovo je prvi, po meni, pravi radni dan u Srbiji. Eto razloga za sabiranje i razmenu utisaka, sa kolegama na poslu, o tome kako je bilo tokom praznika. Meni lično, veliku radost priredilo je nekoliko neočekivanih čestitki koje su bile satkane od reči poštovanja, ljubavi i bliskosti. Bili su to prijatni razgovori sa rodbinom koja živi daleko, nekoliko video poruka, ali i onih koje su stizale preko interneta ali su bile namenjene meni i samo meni, a ne pripremljene ranije za milione drugih čekadžija čestitki. Po pravilu, s druge strane, stiglo mi je mnogo kojekakvih „viralnih“ rađanja Hrista, svetlosti iz tame koju treba da širim dalje, cirkularnih mejlova koje šalju sekretarice direktora koji nemaju pojma ko sam, pa onda neke gluposti koje pozivaju na kolektivno grljenje i širenje mrežom tih istih zagrljaja… Ali… Osim što već u nepristojno ponašanje spada to mehaničko slanje unapred napravljenih čestitki ko zna gde i kada, to predstavlja i otkrivanje pošiljaoca pred primaocem ovih sadržaja. Konkretno meni, to znači: „Evo da ti pošaljem čestitku, da obavim to i skinem te sa spiska obaveza čestitanja i gotovo!“. S druge strane, iako sam takve poruke razumeo kao najbrži način da me se onaj s druge strane „reši“, imao sam želju da napišem jedan opšti odgovor koji bi slao na svaku tu fotografiju: „Hvala ti što misliš na mene, što si seo, razmislio, i napisao to da ti je „radost rađanja Hrista velika“ pa je deliš sa mnom, i da bi bilo dobro da je i ja delim dalje inače ću za sedam dana da oćalavim, ogluvim i zanemim, međutim ja sam uprkos svemu ostao živ, nisam umro iako nisam prosledio poruku dalje. Mogu reći i da sam zdrav, a i srećan sa ovim malobrojnim željama koje su mi stigle na način koji sam razumeo kao najbolji da osetim iskrenost i želju da provedem praznike u miru i blagostanju. Ako mi želiš srećan Božić, zaboravi na cirkularne poruke. Sačuvaj ih za neke druge, važnije ljude od mene.“ Ipak sam, uprkos svemu, odoleo da ovo pošaljem kao odgovor. Prećutao sam. Zbog Božića. A i nisu to namerno uradili, neće valjda dogodine opet.
Dobro jutro!