Ustanak (15. oktobar – Crtica)

piše: Dejan Grujić

 

Koliko puta vam se desilo da vidite čoveka sa belim štapom kako dostojanstveno i sugurno korača trotoarom? Budite iskreni, šta pomislite u tom trenutku? Da li se zapitate kakav je život ljudi koji čuju boje, a okolinu osećaju dodirom, zvukom ili dahom? Dan belog štapa, 15. oktobar, biće obeležen ove sedmice različitim aktivnostima kojima ćemo se opet upitati da li i koliko činimo za ljude kojima je preko potrebno da tačno znaju kuda idu, kakve prepreke treba da savladaju dok prolaze zakrčenim trotoarima, i koja su to prava koja im svesno, ili nesvesno uskraćujemo, mi koji sve vidimo?

Znam za jednog Luku, sjajnog čoveka koji pokušava da motiviše beogradske osnovce zanimljivim projektom, kojim naglašava kolika je važnost naše brige za slepe. Lako je nama koji vidimo. Ako se na trotoaru, ukaže nepropisno parkiran automobil – zaobići ćemo ga. Ali, zamislite nekoga ko po broju koraka tačno zna celu trasu kretanja tokom dana, i onda odjednom, belim štapom udari u nešto limeno i tvrdo i to mora da obiđe lagano, istražujući štapom gde je slobodno da korača. Ovaj problem je možda samo kap u moru problema sa kojima se suočavaju vlasnici belih štapova i trenutak da podvučemo crtu i kažemo „STOP“ za situacije nalik ovoj, ali i onoj od pre nekoliko godina, kada su slabovidu ženu izbacili iz autobusa zbog psa vodiča bez kojeg ne može da se kreće samostalno. Valja se setiti da postoje i ljudi koji zloupotrebljavaju lekarska uverenja kojima dokazuju da su navodno slepi i za to primaju određenu socijalnu pomoć, iako dobro vide. Ali, to je neka sasvim druga pojava na koju treba da ukazujemo ako je primetimo u okruženju. Treba reći i „veliko hvala“ svim dobrim ljudima koji će ovih dana održati programe za slepe, od kojih će prihod biti odvojen za nabavku ozvučenja kojim će ti isti slepi ljudi, nama videćima, saopštavati neke lepe misli i prikazivati motivacione predstave. Na nama je da gledamo to što nam oni saopštavaju jer imamo tu privilegiju da vidimo šta oni od nas očekuju. Tako ćemo im uneti bar malo svetlosti u mrak koji ih okružuje, doživotno.

Dobro jutro!

(Foto: pixabay.com/BarnImages, ilustracija)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s