Ustanak (30. april – Crtica)

Piše: Milena Milićević

 

Penzionerska Crtica

Pred nama je obeležavanje Međunarodnog dana rada. Rad je izvor svog bogatstva, kažu politički ekonomisti. Ali rad je i prvi osnovni uslov ljudskog života i to u onom izvesnom smislu da moramo reći da je stvorio čoveka. A onda kroz godine rada i penzionera. Možda je za neke odlazak u penziju, bar prema godinama, još daleko, ali to ne isključuje razmišljanje o nečemu što nas sve neminovno čeka. Doduše, sve kasnije i kasnije. Naime prema novom zakonu, muškarci mogu otići u penziju sa 65 godina starosti, a žene sa 62. Svakako, bitnu ulogu igraju i godine staža. Ovo više dotiče one koji su počeli da rade kao veoma mladi, pa iako dosegnu 35, 40 godina staža, moraće da sačekaju da još malo ostare ne bi li uslovi za penzionisanje bili kompletni. Iako je život iz godine u godinu sve stresniji i brži, radno vreme nekako rastegljivo i duže, ovi parametri izgleda više utiču na sve umornije zaposlene, prevremeno ostarele, a sve duže i duže isčekivanje zasluženog radnog odmora. Potrošačko društvo zahteva radnu snagu, proizvodnju i zaradu, a ne trošenje. Sa tog stanovišta možemo razumeti zašto je svim svetskim sistemima potrebno da ljudi što duže rade. Ali sa druge strane, zar produktivnost i radna sposobnost nisu bitni parametri u tom radnom lancu. Nekim logičnim razmišljanjem, ne bi li mlađi svet daleko brže i bolje savladao pojedine radne zadatke, ali sa druge strane, ti isti mladi ljudi čuče po nekoliko godina na biroima. A odlazak u penziju se prolongira. Sistem ima objašnjenje, ali radni svet, fizički i mentalno iscrpljen nema saosećanja, kada pomisli da mu je starosna penzija svake godine za koji mesec sve dalja i dalja. Onima koji krckaju još koju radnu godinu, želim ubrzanje vremena, a svima koji pred sobom imaju dvocifrenu cifru da što manje oduzimaju i sabiraju, a što više koriste svaki slobodan trenutak za punjenje radnih baterija. Trebaće nam svima. Zato još jedan neradni dan za većinu radnog sveta u Srbiji, sumirajući sve izrečeno, treba iskoristiti u lenčarenju. Nema baš puno takvih dana, složićete se? Dobro jutro.

(Foto: pixabay.com/geralt)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s