Piše: Milena Milićević
Zlatna crtica
Opština Trstenik odlučila je da okupi sve parove na jednom mestu koji ove godine slave „zlatnu svadbu“, odnosno pola veka braka kako bi zajedno proslavili jubilej. Tako se 27 parova ponovo našlo u sali za venčanja u Trsteniku. Za tu opštinu, ali verujem i za ove bračne parove, ovaj jubilej je jako važan, pogotovo jer je ta opština između dva popisa izgubila 15 odsto stanovništva. Nije potrebno da nam ovi zlatni parovi kažu da je velika stvar proslaviti 50godina braka, ali ako i oni sami to kažu, zaista nemam šta da dodam, sem da skinem kapu. Još su mi više za divljenje izjave ovih ljudi. Jedan par kaže da su samo svesni da je biološki život otišao, ali sve ostalo im je predivno. Ja im zaista verujem, jer posle 50 godina zajedničkog života, lepih, tužnih i teških situacija kojih je sigurno bilo, nemate potrebu za ulepšavanjem stvarnosti. U vremenu kada jedva opstaju i prijateljstva, a ne brakovi, fascinatno je da postoje tako jake i postojane veze. Ta tradicionalna veza dvoje ljudi već odavno je postal instant institucija, pa pred matičara odlaze i oni koji osete trenutni ljubavni zanos, za koji se nekada i posle 48 sati ispostavi da je bio pogrešan. Naravno da ne treba baš vagati godinama kako bi izabrali pravog partnera za život, ali sa druge strane ne treba ići i u drugu krajnost. Oduvek sam smatrala da se pojedini ljudi sudbinski sreću, bilo da je u pitanju bračni partner, bilo da je prijatelj. Školska prijateljstva grade se godinama, prepuštena raznim iskušenjima da li će prerasti u ona, takoreći za ceo život. Poznanici sa posla, komšije, ljudi koje ste upoznali na nekim spontanim okupljanjima, takođe nam neretko postaju pravi prijatelji. Ponekad neke lepe ili teške situacije, u naš život donesu ljude koje u običnim prilikama nikada ne bi sreli. Pravi prijatelji se prepoznaju, da ne kažem osećaju. Sve ovo važi i za bračne prijatelje. A onda slede godine u kojima kao i kuću, gradite odnos ciglu po ciglu, prozor, pa vrata i sve ostalo. Verujem da ih spaja puno lepih proživljenih trenutaka. Sa druge strane i poneka svađa, ali i puno tolerancije, koja je zaista stub svakog odnosa. Naravno, o ljubavi, onoj platonskoj, strasnoj, zanesenjačkoj u početku, pa dubokoj i intimnoj, ne treba ni pričati. Lepo je kada shvatite da u vremenu površnosti, instant života u raznim segmentima, postoji nešto što odoleva svim spoljašnjim uticajima. To su ljudi koji ne odustaju od ljubavi. To su ljudi koje mala prepreka ne pokoleba da “dignu ruke” i pobegnu. To su ljudi koji grade međusobno poverenje. To su ljudi koji su dobar primer svojoj deci i celom društvu. Dobro jutro.
(Foto: pixabay.com/470906 , ilustracija)