Ustanak (21. maj – Crtica)

Piše: Milena Milićević

Crtica o zmajevima i divovima

Ustajanje usred noći, nije uvek uzrokovano radnim obavezama. Često su povodi veseliji, recimo, kada se spremate za put. Ali, ovog maja, u noći između nedelje i ponedeljka, u tri ujutru ustajali su zaljubljenici „Igre prestola“, želeći da, kad i ostatak sveta, pogledaju novu epizodu. Juče su usred noći igroprestolaši ustali poslednji put, jer je prikazana poslednja epizoda, poslednje sezone. Borba za presto, epske bitke, intrige, politička nadmudrivanja, izdaje, magija, divovi i čuveni zmajevi, deo su ove televizijske bajke. Bez želje da stajem na stranu onih koji su svaku epizodu serije gledali bez daha ili onih koji su istu gledali sa kritičkim stavom ili grupe ljudi koji nisu pogledali nijednu epizodu, više me intrigira taj svetski fenomen prikovanosti za tv ekrane iz sezone u sezonu, čak toliko pasionirano da ustajete u tri ujutru ne bi li odgledali priče svojih omiljenih likova. Mada, postoji i ona grupa pasioniranih gledalaca serija, ne samo ove, koji čekaju da se aktuelna sezona završi, ne bi li započeli “bindžovanje”. Ovaj izraz najčešće se odnosio na preterivanje u jelu i ispijanju alkohola, ali danas se reč “bindž” naročito dovodi u vezu sa gledanjem serija i dobija čak i pozitivan, duhovit prizvuk. Kao neko ko je pre desetak godina prvi put zarad omiljene serije žrtvovao društveni život, često i san, mogu da posvedočim da je ova aktivnost veoma zarazna. U trenutku dok vam se oči sklapaju, naglas izgovarate “e, ovo je poslednja epizoda”, nešto se iznenada probudi u vama i kreće gledanje još jedne. Ovaj osećaj mogu da dovedem i u vezu sa čitanjem knjige, kada je svaka nova stranica, samo još ova, samo još ova, a onda, možda dočekate i duboku noć, ako ne i jutro. Serija sa početka priče, koja se u velikom stilu oprostila od svojih vernih fanova, neće dobiti nastavak, ali svakako naslednika hoće. A za gledaoce sa ovih prostora, znači i malo više sna. Do neke nove televizijske avanture i svetske serijske “groznice”, ja ću da nastavim “papirno bindžovanje”. Doduše, u danima kada ne radim. Dobro jutro.

(Foto: pixabay.com/kalilapinto)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s