Ustanak (23. maj – Crtica)

Piše: Milena Milićević

Osobena Crtica

Pre neki dan pažnju mi je skrenuo klip Bojane Stamenov na temu diskriminacije debelih osoba. Na duhovit način komentarisala je kako su u većini kafića stolice sa rukohvatima preuske, te punije osobe ne mogu da se smeste u njih. Takođe, komentarisala je i problem sa kupovinom obuće, pogotovu damskih cipela sa štiklom. Njena želja da kupi salonku završava se samo na želji, jer kako kaže sva obuća je izuzetno uska i minijaturna. Osvrnula se i na garderobu. Kaže da debele osobe jednostavno ne mogu pristojno da se obuku, već su osuđeni na tetkaste modele, šarene i sintetičke, u kojima, kako je kroz smeh prokomentarisala, izgledaju kao da su izašli iz nekih trećerazrednih turskih serija. U eri kada se propagira biti svoj i samouveren, shvatila sam da ipak nije lako biti drugačiji. Sve je više plus sajz foto-modela i manekenki, koje samouvereno, sa viškom kilograma, šetaju pistama ne reklamirajući garderobu za punije, već recimo, kupaće kostime ili donji veš. Jedan poznati brend za veš i kostime svake godine organizuje kampanju u nekom od evropskih gradova, u kojoj devojke raznih građa tela, ponosno šetaju odabrane kupaće kostime. A ipak, u svakodnevnom životu, osobe koje iz bilo kog razloga imaju problema sa viškom kilograma, susreću se sa problemima koje neko drugi čak i ne primećuje, a ne da o njima razmišlja. Biti različit ili biti drugačiji je bitka. Treba se izboriti sa svim preprekama i problemima, a opet biti vedar i pozitivan. Svakodnevne probleme imaju i osobe sa invaliditetom. Društveni život im je otežan, od vožnje gradskim prevozom do ulaska u razne ustanove. Društvene kampanje, javna reč, u nekim segmentima bile su od pomoći, pa im je svakodnevno funkcionisanje bar malo olakšano. Svi mi vodimo neke svoje bitke u pokušaju da u sistemu ne budemo nevidljivi. Entuzijazam osoba koje su na bilo koji način posebne i drugačije me iznova iznenadi i podseti na ono životno pravilo da ljudi treba da se pomažu i da svako zaslužuje pristojan život. Ovo jutro želim da počnem sa mišlju da svi treba da imamo iste mogućnosti i izbor, bez obzira na različitosti. Dobro jutro.

(Foto: pixabay.com/Ronile)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s