Ustanak (3. jun – Ustanak)

Piše: Milena Milićević

Sagorevačka Crtica 

Podatak da više od dve trećine srpskih radnika živi u konstantnom stresu i pati od hronične iscrpljenosti zabrinuo je mnoge, budući da ovakvo stanje može dovesti do teških bolesti. Ovaj podatak proistekao je iz velike međunarodne zdravstvene studije, koja je pokazala da tzv. sindrom izgaranja na radnom mestu jedino Ruse pogađa više nego Srbe. U vremenu kada je mnogo ljudi bez posla, oni zaposleni, bar sudeći prema podacima ovog istraživanja, doživljavaju previše pritisaka i premalo izvora zadovoljstva. Ovo je slika Srbije, većinskog dela. Jer, sa jedne strane, imate osobe koje uglavnom pune novootvorene tržne centre i smeškajući se ulaze i izlaze iz radnji stranih brendova, da bi kasnije sa prijateljima u nekom od kafića proslavili kupovinu novih stvarčica. Planiraju se letovanja, ali i zimovanja, svaki put na drugoj destinaciji. Ta grupa ljudi, očito, radi poslove koji su veliki izvor zadovoljstva, sa malo stresa. Ili je taj stres „izduvan“ kroz zadovoljstvo življenja, da ne kažem, uživanja. Ona druga grupa ljudi, koje svakodnevno viđate na prepunim stanicama kako sebi drobe u bradu zbog dugog čekanja autobusa, odlaze na svoje poslove, koji im očito teško padaju, jer ih u povratku kući, na tim istim stanicama, srećete sa pomalo odsutnim pogledima i umornim izrazima lica. U gore pomenutom istraživanju, stručnjaci u slučaju „sagorevanja“ preporučuje da radnici posegnu za fizičkim aktivnostima, trčanjem, vežbanjem ili bilo kojim vidom rekreacije, da šetaju ili praktikuju jogu. Ali sa druge strane, problem je u tome što većina radnika kaže da baš zbog preteranog umora najčešće nema snage za bilo kakvu dodatnu fizičku aktivnost koja bi „resetovala“ njihov organizam. Kada sagledamo ovakvu sliku, u vodu padaju fraze jedan je život, treba uživati…Ako ste čitajući ove redove, bar ispustili jednom hmmm, mislim da je vreme za takozvano usporavanje, ako je već „resetovanje“ nemoguće. Ako zanimanje i posao ne možete da promenite, verujem da svako od vas za u svim onim situacijama koje je nemoguće izbeći, a koje vas neminovno nerviraju, treba da stavi ružičaste naočare. Jer ono što ne vidimo, nije se ni desilo. Šta kažete? Ponedeljak je oduvek bio dobar dan za svež početak. Dobro jutro.

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s