Ustanak (21. jun – Crtica)

piše: Dejan Grujić

Postalo je normalno da komentarišemo dešavanja u našoj prosveti kao nešto što nije normalno. Kako inače opisati situaciju koja se otrgla kontroli posle „provaljenih“ testova? Ko je tu sve kriv? Da li svu krivicu treba svaliti na tog štamparskog radnika koji je kao otac budućeg srednjoškolca samo želeo da „pomogne“? Da se razumemo, ceo svet je sklon instant rešenjima, zašto bi to kod nas bilo izuzetak? Čemu mučenje i učenje, kad može lepo da se prepiše i onda bezbrižno izabere željeni smer. Ako bismo bili iskreni, veliki broj nas bi verovatno uradio isto. Pustimo sad moralisanje. Ono što u nedopustivom činu krađe predstavlja bar jednu blago olakšavajuću okolnost, po mom mišljenju, jeste to što otac nije prosledio fotografiju rešenja samo svom detetu, već i svim njegovim drugovima. Dakle, nije bio sebičan, to je istina, ali, uradio je nešto što nema veze s moralom i tako ugrozio decu koja su dobro zagrejala stolicu tokom prethodnih godina školovanja. Doduše, nezvanično se saznaje da je za sve kriv hvalisavi sin koji je mimo dogovora test raširio društvenim mrežama. Opet, kažem, kakav je to sistem pripreme ispita u kojem ima tako slabih karika koje ne mogu da izdrže pritisak koji s jedne strane vrše ambiciozni roditelji u društvu nastavnika poklonodavaca ocena, a sa druge predstavnici nadležnih službi? Dece tu skoro i da nema u procesu varanja. Da je tako, teško da bi moglo da se desi da nam procenat odličnih učenika bude tako visok, a prohodnost u prvoj godini srednje škole skoro na zabrinjavajućem nivou. Ohrabruje podatak da će do iduće školske godine, prema najavama ministra, u svim školama biti moguće polaganje ispita na računaru, pa će mogućnost prevare biti svedena na minimum. Opet nemamo sto posto fer uslove polaganja završnih ispita, jer smo takvi kakvi smo, vešti u smišljanju novih ideja o varanju. Neka smo živi i zdravi, i puštajte tu decu da upišu šta žele, ionako kad završe neće imati šta da rade sa stečenim zvanjima. Sada je i fakultetska diploma nebitna za pronalaženje posla. Ipak vam i za to treba „tata“. Dobro jutro!

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s