Ustanak (27. jun – Crtica)

Piše: Milena Milićević

Rođendanska crtica 

Dok smo bili deca, sećam se da smo za 30-godišnjake govorili matorci. Onda kada smo zgazili u to doba, činilo se da su to nove dvadesete. A onda, u petoj deceniji, tačnije kada krenete da sitnite četrdesete, shvatite da su nekako najlepše i najlagodnije za život, jer se tada već iskusno barata svim životnim kartama. Kada napunite 50, stičete utisak da ste u zlatnom dobu, kada su godine samo brojka koja govori u prilog vašim kvalitetima, iskustvu i istrajnosti. Kako ja vidim 50-godišnjaka. Dovoljno iskusnog da sa ironijom posmatra sve probleme koje ga okružuju. Dovoljno smelog da govori najglasnije kada je u manjini, jer ima šta da kaže. Dovoljno lucidnog da stavi naočare za sunce čak i onda kada se iznad glava nadviju sivi oblaci. Dovoljno šarmantnog da bez obzira na garderobu i poneku boru na licu uvek bude primećen i zapamćen u društvu. Dovoljno stabilnog da stoji črvrsto i stabilno uprkos jakim vetrovima koji prete da ga slome. Dovoljno zrelog da prepoznaje prave vrednosti. Dovoljno otvoren da razume sve generacije i bude im i učitelj i prijatelj. Dovoljno uspešan da ga baš briga šta drugi misle, jer je život pokazao da vredi. 50-godišnjaci smelo gaze u novo životno doba, srećni što iza sebe imaju iskustvo koje im omogućava da menjaju sebe kako bi im život bio bolji, a ne da život menja njih. Taj 50-godišnjak duva tih 50 svećica zajedno sa svima koji su sazrevali zajedno sa njim. Neki stariji, neki malo mlađi od njega, ali za ovog slavljenika to i nije važno, jer u prijateljstvima godine nisu bitne. Kao ni da li ste dama i džentlmen. Ovaj 50-godišnjak danas slavi rođendan. A na torti je malo više svećica. Po jedna pripada svakome od vas, jer ste vi obeležili svaki od 50 kilometara ove slavljeničke vožnje Radio Beograda 202. A sada izvolite zamisliti želju pre nego što oduvamo ove svećice, jer nove moramo da upalimo. Dobro vam rođendansko jutro.

(Foto: pixabay.com/z0man)

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s