Ustanak (10. jun – Crtica)

piše: Dejan Grujić

Pre dvadeset godina čuli smo rečenicu koju je izrekao tadašnji predsednik, a koju će dugo pamtiti svi kojima je NATO uništavao živote i imovinu sticanu decenijama: „Dragi građani srećan nam mir“. Posle 78 dana besomučnog bombardovanja civilnih i vojnih ciljeva, Kumanovskim sporazumom je usaglašen i potpisan Vojno-tehnički sporazum, a za pojedine kapitulacija tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Potom je krenulo povlačenje države Srbije sa Kosmeta, a sa njom i oko dvesta pedeset hiljada raseljenih lica. Nazvani su tada privremeno raseljenim, a vreme je pokazalo da mnogi od njih, više od 90 odsto, ni posle dvadeset godina od kraja bombardovanja nisu povratili svoju imovinu nazad. Zauzeta je, opljačkana, popaljena, porušena, otuđena i čeka neki novi sporazum kojim će se urediti odnosi između takozvane države Kosovo i međunarodno priznate države Srbije. Šta smo očekivali posle prekida agresije? Mnogo. Posebno posle oktobarskih promena 2000. godine, nadali smo se boljem životu, razvoju, unapređenju odnosa sa susedima, prestanku izolacije, i poverovali u bajke koje su nam prosuli tadašnji vlastodršci i zapadni „partneri“. Umesto toga, dobili smo stotine hiljada obespravljenih na ulicama, bez posla i nade da će ga dobiti, ili u nešto boljem slučaju, prevremeno penzionisanih radno sposobnih ljudi. Privatizacija u koju smo polagali mnogo nade, obavljena je kao nekada u davna vremena – jagma. Taj izraz prevodi se kao otimačina posle dobijenog rata, i potpuno precizno opisuje Srbiju dvehiljaditih. Traljavo smo se bavili problemom Kosmeta koji nam je otiman u fazama, sve do proglašenja takozvane nezavisnosti. Srbija se danas prazni hiljadama mladih koji svoju sreću ipak traže na nekom drugom mestu. Imaju pravo. Jedino ostaje žal što ih taj bolji život čeka u državama koje su nas od sveg srca čašćavale bombama sa osiromašenim uranijumom. Dvadeset godina je ništa u odnosu na stotine godina koje treba da proteknu da bismo se rešili otpada koji nam je sasut od „prijatelja“. Sve to, za „naše dobro“. A rešavanje problema u vezi sa Kosovom i Metohijom nije ni na pomolu. Opet, zahvaljući našim „partnerima“. Dobro jutro.

O darkok

Za neke: novinar Za druge: radio-voditelj Za treće: priređivač knjiga Za četvrte: "Onaj... ma onaj" Za pete, šeste i sedme: komšija Za jednu novinarku: "Čovek koga je preporučio Milan Jeličić" Za kelnera Miću: Hoćemo li i danas duplu, slađu kaficu? Za malog Nešu: "Moj prvi deda Mraz" Za one koji traže njegove izjave: "stručnjak za marketing" Za prijatelje: Dača Za druge prijatelje: Dačo, kako si? Šta radiš? Je l` znaš zašto te u stvari zovem - potreban si mi nešto... Za pse lutalice: Ej, evo ga onaj što pada na mahanje repom Za one koji veruju: Čovek koji je organizovao seminar za putovanje kroz vreme koji se održava juče Za prodavce visećih mostova po kućama: Klijent koji voli ljubičasto-bele mostove Za pristalice reinkarnacije: Bivši zec iz Portugalije, zatim "Napuljski kantoprevrtač" (pseća rasa), potom drvoseča u Sibiru, pa švalja u Češkoj, pa trgovac u Barseloni, a budući humanoid 3M - klasa 2. Za estete: Osoba koja proučava veštinu namigivanja Mesecu Za duhovite: Osoba koja proučava delimično pusta ostrva i Oblake u bermudama Za tebe: (upiši ono što osećaš i misliš)
Ovaj unos je objavljen pod 05 Emisije na Radio Beogradu 202, Ustanak i označen sa , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Postavi komentar